Moja inspiracija

Zelim okrenuti novi list,zelim promijeniti dosta stvari u svom zivotu,a ne znam odakle da pocnem? Ili ne znam kako da pocnem? Trenutno,sve je u haosu,ja sam u haosu. Blokada.. Znam sta zelim,ali priznajem malo se gubim u postizanju svojih ciljeva i kao da to nije dovoljni problem, moja mama zeli kontrolisati sa mnom umjesto da mi bude "vjetar u ledja" tj. da me samo pridrzi kad izgubim ravnotezu ona zeli biti moja krila. A više nego ikada u zivotu silno zelim letjeti.. Ne u fantaziju,ono sto ja zelim je sloboda. Do sada je funkcionisalo da ona drzi konce moga zivota,ali sada se radi na prvom mjestu o mojoj ljubavi koje se ne zelim odreci zbog nje! Po prvi put u svojem zivotu bila sam spremna na borbu s njom za nesto sto zelin a do sada je bilo "suti,uradi kako ona kaze i mirna si" . Previse je uzela maha!!! I sto je najbitnije,dobila sam podrsku efendije koji je izuzetno divan čovjek,zene koja je tarot majstor( ja ,koja u to ne vjerujem?!) i u isto vrijeme divna osoba a to je meni mnogo bitnije,podrsku sestre... Njegova podrska mi sto se toga tice i zeleno svjetlo ne trebaju. Zna da ga mama ne podnosi,samim tim ne podnosi ni on nju tako da je to misljenje nerealno.. A mama uporno govori da sam ja nerealna i izgubila pamet. A mozda je to ona? Ja znam sta zelim i skoro pa i znam kako to ostvariti ali me ona sputava.. Zelim ici svojim putem,a ne njenim :-( I tu nastaje problem!!! On nije za tebe raskini,tetka ti zeli lose nemoj s njom kontaktirati, mene slusaj sve sto ja kazem tako radi . Malo previse? Jos ako malo sagledam proslost,uspjela kao majka jeste ali kao covjek nije. Svaka joj cast sto nas je izvela na put ali ona nije moj uzor! Ja nemam na sta da budem ponosna na nju,da se hvalim njome kao mojom mamom napolju. Sta je ona? Mama. Cime se bavi? Materinstvom? Sta je postigla u zivotu? Biti mama. Ostalo ja nemam sta da naucim od nje.. Prijatelje nema,ljudi je ne cijene,porodica je ignorise,svi kazu da ima neki problem. I da,ima. Psihicki..... Sigurna sam sada. I tu se zaustavljaju moje sumnje da grijesim. Ali kako dalje???? Idealna solucija bi bila, tj rjesenje bi bilo jednostavno - otici od nje. Ali to ne moze. Mogu otici s njim,ali to tako ne moze. Toliko imam mozga u svojoj glavi da znam da bi samo sebi upropastila zivot prerano se udati i uopste postati domacica. Priie nego postanem njegova!/ Ako je sudjeno!!! /Prije toga zelim postati inzinjer,zelim se zaosliti u opstini,nekoj kuci za komunikacije i slicno,zelim kupiti sebi auto,zelim biti samostalna,i bez mame i bez momka. A onda je to na redu,osloboditi se ovog kaveza!!! Ali kako prezivjeti do tada? Kaze seka samo svog se posla prihvati,ne slusaj je,ne obaziri se.. Ali problem je sto svaki moj pokret misli djela ona prati i sudiiii! I ne mogu da budem hladnokrvna na sve to,ne. Boze,tata moj andjele s neba DAJTE MI NEKI ZNAK NEKI IZLAZ NEKuuI NACIN NEKO RJESENJE! :'( Ono što sigurno hocu: 1. Sto je vise moguce stedjeti 2. Uciti vjezbati i samo vjezbati Matematiku 3. Dat sve od sebe da se zaposlim 4. Pokusati imati sto bolji odnos s mamom,napraviti masku Iza koje cu biti prava ja 5. Biti sretna

KAD TAD ,sve dodje na svoje,docekamo ono sto smo TOLIKO iscekivali,i tezili necemu,molili Boga za nesto ; ILI se stvari promijene,pa shvatimo da to sto smo zeljeli nije prava stvar za nas,i docekamo ono sto je najbolje za nas! Sve ce biti u redu na kraju,ako nije kako treba,nije kraj!

17. april 2015. Budim se,gledam u telefon,i razmisljam,kome li je danas rodjendan ? Na facebook-u ne pise da je ikome meni bitnom,a inace pamtim rodjendane meni bliskim osobama,ili osobama koje su mi nekad bile bliske. U toku dana,opet gledam na telefon,gledam datum,u svojoj glavi,moja dusa zna da je danas neki bitan datum. I ,nevjerovatno,ali istinito,bio je znacajan i to vrlo znacajan datum,za mene !! To je bio neki predosjecaj da ce se nesto desiti,prvi put sam u zivotu to osjetila.I desilo se. Taj datum je prekretnica u mom zivotu. Ne u skolovanju,ne u karijeri,vec u mojem odrastanju. Zadnjih godina mojeg zivota sam pocela sazrijevati,odrastati,mijenjati svoje ponasanje, sta volim, sta ne volim,ciljeve,apsolutno sve,samo jedno ne : ponasanje prema svojoj majci. I kako se inace desava,djeca ne slusaju roditelje,pa se desi trenutak,kad shvate da to nije u redu,kod mene je bilo obrnuto. Do sada sam svoju majku slusala za sve. U tolikoj mjeri sam bila poslusna,da sam joj dozvolila da kontrolise moj zivot,upravljala je mojim zivotom u potpunosti. I nije mi to smetalo,do sada. Uzela mi je nesto sto najvise volim. Uzela mi je mog Harisa dva puta. Prvo mi je zabranila da budem s njim,pa nakon 4 mjeseca patnje,dozvolila. Pa ga opet nije podnosila,i rekla mi da raskinem nakon 4 mjeseca veze. U tim periodima kada mi je naredjeno da raskinem ,naravno da ga nisam ostavila. Nema sumnje,on je moja najveca ljubav. Ne mogu tvrditi,da li i jedina,da li buduci muz ali najveca ljubav koju je moje srce voljelo,da! Nasa ljubav bila je sudbina,27.08.2012. poceli smo se zaljubljivati na jako cudan nacin.. Sestri sam zabila noz u ledja,jer se njoj svidio na prvi pogled,a na nikakav pogled meni i tako ,kako ne znam ni ja,nasla sam se u vezi s njim.. Sudbina ???? Definitivno. Sudbina nam je bila da se sretnemo,da pozeli da bude sa mnom,a da nakon pola godine ja u njemu vidim jedinu svoju srecu. Moja mama se puno petljala u to. Ne voli ga. Ne interesuje me. Ja ga volim! Pruzio mi je ono sto svaka djevojka sanja ,s njim sam dozivjela onakvu ljubav o kojoj se pise. Zaveo me,ucinio me svojom,na svaki moguci nacin. I dan danas sam njegova,niko to ne moze sprijeciti. Mama je pokusala. Iz raznih razloga. Konobar je,Focak je,navodno ''seljacina'' je. U njemu ne vidi potencijalnog zeta jer nije bogat,jer nije akademski obrazovan,jer nije ministrov sin,jer je penzioner,jer ne vodi buran zivot koji vode mladi. A ono sto zasigurno jeste: covjek je!!! Moj covjek. Mene takvi i mogu privuci. Neko kao on. Zapravo,malo gdje se i ima naci osoba,momak poput njega. Zreo je,odrastao,dobar u dusi,dobar prema prijateljima,dobar prema meni kao djevojci. Nije mi pruzio puno materijalnih stvari,koje meni ne trebaju! Ali mi je pruzio ljubav cistu,iskrenu,neponovljivu.Bio je i on mlad,zabavljao se i on na nacin na koji se zabavljaju momcici ,bukvalno. Provodio se i on svaku noc sa drugom djevojkom. Ali kad tad u zivotu,covjek odraste,i shvati da to nije zivot,i dozivi pravu ljubav. U njegovom zivotu,to sam bila ja! Poslije raznih mladalackih gresaka,sa mnom je primjenio pravu stvar! Tri godine je stariji od mene,sto znaci da moji vrsnjaci,moje drugarice vode muku s tim gdje im je momak,dal je vara,dal je nesto sakrio,dal je uopste voli,sto je s njom,i slicno. Ja sam mirna po tom pitanju,i sama sam taj tip. Kad se zaljubim,zaljubim se. A on ? U svakom momentu znam gdje je, svaki slobodan trenutak provodi sa mnom,i u svom krevetu,postuje me. Svadjamo se mi,ali to su svadje kada je on malo ljubomoran,jer ja izlazim,a on radi i stariji je,pa ga te stvari zanimaju malo manje nego mene. Onda da se vratim,mami mojoj ne odgovara,jer je,izmedju ostalog,moja mama napravila scenu. U kaficu u kojem on radi,sjedila je sa tri muskarca,od kojeg su dva gazde. A ja i sestra za drugim stolom. Nastao je haos. Moja mama,Harisova punica sjedi za tim stolom. Pokusavali smo da je odstranimo s tog stola,i ona se nasla uvrijedjena!!! Odakle njemu pravo da se buni,da joj govori sta da radi ? Sto on kaze ,on je spasio.. Mom momku,su muskarci prilazili i trazili broj njegove punice !? Ponizavajuce ?!Definitivno da! Onda u mojem stanu,moja majka moje stvari izbacuje ispred stana,zove njega i govori mu da me vodi svojoj kuci,ili da me ostavi na miru! Bio je haos.. I tu je uslijedio prvi zahtjev za raskid,koji sam ja ''poslusala''.Tj. rekla njoj da sam raskinula,a bila sam u tajnosti s njim. Trajalo je 4 mjeseca. Onda mi je donio veelikog zeku za valentinovo,nakon cega je mojoj mami smeksalo srce,i ''dozvolila'' mi je da se pomirim sa njim. Nasa veza koja nije tajna,trajala je 4 mjeseca, kada ona vise nije mogla da glumi,znaci pojela je govno,i opet eksplodira,i zahtjeva da raskinem! Na sta ja opet pristanem! Pristanem da budem podvojena licnost. Za nju sam osoba koja nema momka,koja je led ledeni. Za ostale sam zaljubljena do usiju,i svi znaju ko je i sta je moja velika ljubav. Proslo je 10 mjeseci te agonije,farse,mucenja,prikrivanja mog zivota. Postala sam osoba koja vrijedno uci,ide ka svom cilju,polozila matematiku 1,pocela uspjesno cistiti matematiku 2 i konacno ako Bog da upisati drugu godinu. Postala relativno sretna osoba. Sta moju srecu sabotira ? MOja mama ! Natjerana sam da krijem,gdje sam,s kim sam,sta radim. Jer nista to ne prihvata. Prije tog kobnog 17.aprila. imale smo okrsaj. Mojoj majci je 46 godina,izborila se kao lavica za nas,a sada sama sebe salje u penziju. Lijena je,nista ne radi po kuci,ne izlazi,doslovno,ne pokrece se. Kaze umorna je od zivota.. Hmm . Sve se trpilo,do dana kada smo razgovarale o finansijama,i kada sam ja dala savjet da nadje posao ( logicno ne? ) Na sta je ona doslovno priznala da ne moze,da nije sposobna da radi! Kaze da se borimo same za sebe! OK! I od tog dana,ja trazim i posao ! Znaci moj zivot se svodi na fakultet,posao,ljubav i porodicu. Ah ljubav ? Moja mama mi to ne da! Ne dozvoljava da volim koga volim ! Pa skontam,heeej 21 ti je godina,hoces da radis,studiras ,postajes sama svoj covjek,i da dozvolis da ti mama nesto brani ? Ne uklapa se,ne zasluzujes ti to ! Iiii priznala sam joj ! Madaaa nisam rekla da sam krila to 10 mjeseci,veccc da sam se pomirila,tj. da se vratila moja neprezaljena ljubav u moj zivot. Hmm glumila je,da je sve ok. Al je sutradan pokazala svoje pravo lice,ispljuvala me je posteno,svoje dijete. Sutradan,shvata neke stvari,i konacno mi daje moju slobodu,da zivim svooj zivot,ostvarujem svoje snove,i budem sretna i zaljubljena!

Znate kako je to kad jednu osobu volite ? Onako istinski,svaki dio njegove koze,njegovog lica,njegove duse,dobrote,u cjelosti kad volite neku osobu i znate da je to to,da vas cini kompletno ispunjenom osobom i voljenom na najljepsi moguci nacin ? JA ZNAM ! I BOGU se zahvaljujem na tome. Jedan od mojih ciljeva je da u zivotu uspijem ! Imam svoj ciljeve,a jedan od njih je da aBd postanem MA dipl.ing ^^. I moja ljubav me podrzava u tome. Ali.. On nije iz te price. Misli da je to to,tu gdje jeste,i da bolje i ljepse i uspjesnije ne moze,odnosno da nema potrebe. Bogu se zahvaljuje na onome sto ima i stao je. A ja ne zelim stati,necu stati,i iako ga volim svim svojim srcem,dusom,tijelom, ne bih voljela ni da on stane. Nego da zajedno ostvarimo i ono nemoguce,i da zivimo sto je bolje moguce lijep zivot. Mislim i na materijalne stvari,i na sve ostale stvari koje cine lijep zivot. On to ne zeli. Ne u smislu u kojem ja zelim. Zadovoljan je s ono malo sto ima,psihicki propada kako bi i to malo ostvario. A ja sam nemocna tu. Pokusavala sam da ga navedem na svoj put,ali nemoguce. Doduse,postujem to sto on nije mene navodio na svoj put,jer definitivno ne bih posla time. Ali isto tako,ne preostaje mi nista drugo nego da postujem i njegovu odluku. Svako upravlja svojim zivotom. I od toga sam odustala,ostalo mi je samo da ga volim i da se volimo,i da uzivamo u svojoj beskrajnoj bezuslovnoj ljubavi. Medjutim.. U toku tih mojih ostvarivanja ciljeva,boljih pogleda u buducnost,cak mozda i malo mastanja; upoznam osobu koja je kao ja,pa cak mozda i duplo ambicioznija nego ja. O privlacnosti nema govora. Mene samo jedna osoba moze privuci i tu je diskusiji kraj. Ali ,navelo me da se zapitam,nesto sto cu se sigurno mozda i ozbiljnije zapitati prije ili kasnije.. Sta ja zelim ? Iako se radi o ne bas bliskoj buducnosti,gradnja moje buducnosti je pocela tako da jeste vrijeme poceti razmisljati o tome. Pitanje je sljedece: Sta izabrati : Iskrenu ljubav i skromni zivot ,miran zivot dvoje prosjecnih osoba ,koje zive od ljubavi. Ili izabrati ambicioznu osobu kao ja,koja sanja,masta,pa koliko toliko i hoce aBd ostvariti to,i zajedno uspijevati u zivotu i zivjeti zivot koji trenutno mastam .. Bila sam svjesna da cu imati ovaj problem kad tad. Nisam materijalista. Ne trazim biznismena koji ce me izdrzavati. Zelim biti uspjesna poslovna zena,majka,supruga,sestra,kcerka. I kao meni takvoj,realno,dolici mi i takav muskarac,sutra muz pored mene.. A moja trenutna ljubav nije takva . Jedno je sigurno,nikad u zivotu me niko nece voljeti kao on. Da li je sudbina,ne znam !! I to me jako interesuje. Jer,sta god se desi s nama,opet smo skupa,i do sada nikakva sila nas nije mogla razdvojiti. Ali ja zelim vise,bolje,ne toliko skromno,i ''nemoguce'' kao sto on misli..

Valentinovo je ! :P Trece valentinovo da smo skupa :$ I nasa je tradicija, svako valentinovo sam do sada dobila veelikog medu, pa sljedece veelikog sloncica. I pita me prije dva dana, a sta cemo kada dodje medo ? A ja kazem , ne medo nece doci . Kaze ljubav : Al hoce ^^
Ubijedila sam ga , medo nece doci , ja njih nemam gdje vise hihihi . Al ga volim trecu evo godinu, treca godina uveliko tece, za 14 dana nam je punih dvije i po godine. I znate sta, sve se mijenja, toliko faza prolazimo, svadjamo se paa 74% vremena, onda tokom ovih godina razlozi svadja su se mijanjali, ali jedno je ostalo isto : VOLIMO SE ! Zapravo,nije ostalo isto, ljubav se samo povecavaa ! I ne,na zavaravam sebe. Poslije godinu,godinu i po,dvije, paa dvije i po godine, insanu bi dosadilo vise da se raspravlja,da trpi tudje tersove,smetnje i slicno. Ali kad nekog volis,i to je kod nas tako sudbinski, opet uspijete izaci iz krize. I stvarno,tako je kod nas. Do krvi se posvadjamo,odlucimo da se razidjemo,gotovo,kraj, ALI OSTANEMO SKUPA. Pa sudbina sta je ???

I jeste moja sudbina. Da li sudbina da mi bude muz,to ne znam. Ali sudbina,definitivno.Pocetak nase veze, izadjemo ja i on ,dok se on svidja mojoj sestri ( wtff ?? ) I ja pristanem ,skontam se s njim ( wtff ?? ) Ja u svoj  toj prici ne znam zasto ja sve to radim,on se meni nije svidjao, izlazila sam s njim,lijepo bude,ali ne osjecam ja sto trebam osjecati. Znaci nesto me je tjeralo. I onda bumm ,zaljubim se ko dijete . I dan danas,iz danaaa u daan, svadjamo se,razocaram se,zakljucim da ,iako se volimo,nismo jedno zadrugo. Ali mi smo skupa. I to je definitvno,niko mene njemu ne moze zamijeniti, niko njega meni ne moze zamijeniti.

Pa kazem, koliko god traje,Boze hvala ti. Hvala sto si mi ga poslao u moj zivot,uprkos svim ruznim stvarima koje su se desile, ja sam ti Boze zahvalna sto sam imala tu cast da ga imam u svom zivotu. Jer , iako mi neko drugi bude muz, ovo se jednom desi u zivotu,ovakva ljubav,povezanost,zaljubljenost..

POLOZILA MATEMATIKU !

Jedan sat poslije ponoci, sve je isto, u zivotu, u glavi.. Ali je nevjerovatno to da ja - ne mogu da spavam.. Zivot mi se svodi na
1. Mamu
2. Matematiku i
3. Ljubav moju
Mamu da joj ugodim,da se ne svadjam s njom,da bude rahat sto se nas tice.. Zasluzla je,toliko godina truda da izgradi od nas prave ljude i da se sada ponasamo kao nezrela djeca - nije posteno prema njoj a i nije nikako dobro za nas. Aaaa tako uvijek razmisljam kako treba postupiti,da nikoga ne povrijedim a i da ja budem sretna ALI cesto pozelim da uradim skroz suprotno,uradim ono sto trenutno zelim i budem rahat iako znam da to nosi katastrofalne posljedice.. Tako na primjer pozelim i cesto mi se mota po glavi da se udam.. Da,bas udam xd Razloga su dva. Prvi jer ga previse volim i jer mi previse treba da je uvijek tu,da zaspem grleci ga i da meni dodje poslije posla,da mu napravim veceru,da sami uzivamo.. Razlog broj dva je taj da mi postaje bas naporno zivjeti kako drugi kazu ( mama... ). Zelim izaci kad hocu,doci kad hocu, i sto je puno vazno zivjeti zivot sa puno manje stresa i lose atmosfere u kuci koju,teska srca priznajem,ona pravi.. Boli je,ili jos gore,ne boli ali je lose,ne zna zasto I to utice na mene,na moje raspolozenje,mnogo..

Matematika. Veoooma bitna stvar. Trenutno samo jedna od stepenica koju trebam preskociti da bih dosla do svoje karijere, svog sna. A pretesko mi ide preskakanje te iste stepenice.. Blizu sam uspjeha ali fali jos malo. I tako bojim se a borim se. A vec mi se desilo da sam se borila a nisam uspjela.. Pa jesam li zasluzila sada uspjeh?

Iii MOJE SUNCE! BOZE on je moja jedina sreca a istovremeno nesreca! Sto, jos uvijek ne vidim je ona smatrala da nije za mene i odlucila se na ovaj kunem ti se Boze ubitacan postupak. Kako vrijeme prolazi sve ga vise volim, sve smo bliskiji,sve smo vezaniji,a mamu sve duze lazem i ne vooolim to ali volim njega i KAKO STA GDJE,JA ludim.. Boze znas ga,i ja se nadam da ne grijesim u vezi njega kakva je on osoba. I Boze opet te molim,ako mi nije sudjen ucini nesto da se razidjemo ( ja jos uvijek ne vidim razlog za to) da manje majku lazem. I cuvaj mi ga svakako,za mene ili ako ne za mene za neku koja ce ga shvatiti, poseban je ,drugaciji ali dobar i posten ja to znammm


I tako svaki dan,svaku noc to u glavi, isto sve.. Boli, a valja se nositi s tim i zivjeti zivot koji ide uveliko

Pisem, a ne pise mi se,al pisem za sutra. Jer kad god bih poslije odredjenog vremena pogledala ovaj blog i vidjela sta je bilo u proslosti,shvatim ''pa hej,tvoj je zivot super'' .. Tako da,volim ovdje uspomene ostavljati.

Medjutim,ovaj post ce vise biti tuzan nego sretan.. Sumiram 2014-tu godinu u ovom postu i zakljucci su sljedeci : - Usla sam u novu JOS jednu u nizu godinu sa svojom ljubavi.. Bas od prvih minuta,prvih sati ulaska u 2014-tu godinu desila se VEOMA BITNA STVAR U MOM ZIVOTU. Znaci, 1.1.2014. bila sam njegova.. Bila sam po prvi put icija,i NE ZALIM . Jer nikome necu pripadati kao sto pripadam njemu, ovo sto imam s njim je nesto posebno,nesto nevjerovatno. Bukvalno se cesto pitam,pa njega pitam JEL MOGUCE DA JE OVO SVE STVARNO :O I jeste,imam ga,ima me,imamo se na neki nas posebam nacin koji je sve ljepsi i specificniji. Mi,prolazimo toliko faza,i postajemo bliskiji,kao da smo cijeli zivot skupa,sve zajedno,prolupamo,placem( ne placemo xd ), svadjamo se,smijemo.. Pu,pu,da ne ureknem . BOZE CUVAJ MI GA i u sljedecem poglavlju slijedi tamnija strana ove price..

 U novu 2014-u usla - krijuci od svoje majke da sam s njim. Protivi se. '' On nije za tebe,ne mozete vas dvoje imati zajednicku buducnost,dva ste razlicita svijeta,ne zasluzuje te'', i tako dalje..Onda je nastupio 14.2.2014. Meni moja ljubav donijela na vrata velikog slonku,i mami to sve ispricam,i mama kao vise nema protiv , daje mi zeleno svjetlo,tako da nismo vise u tajnoj vezi.. Nasa ljubav je postajala sve jaca i jaca.. Mama izgleda prokuhavala u sebi.. Da bi nastupio kobni 19.6.2014. i opet kraj. Opet gospodja toliko ima petlje i slobode da mi moze reci '' hej,hajd raskini'' I ''raskinem'' ja. I evo vec pola godine,opet tajimo. Ljudi,ubija,katastrofa,satire me to. 1. Sto je lazem 2. Sto mi ne da da budem ono sto jesam,ono sto volim da volim. Ne znam koliko ce ovo jos trajati,sta mi je Bog spremio,zelim ga,ali protiv sudbine se ne moze. BIT CE KAKO BOG KAZE

 Iii,druga tamna stvar mog zivota,fakultet. Ja,buduci inziner komunikacijskih tehnologija imam taj cilj, znaci vidim sebe u buducnosti,ALI BOZE,isusove muke prodjoh do ostvarenja mog sna.

 U SKORIJOJ I DALJOJ BUDUCNOSTI PLANIRAM :
- OCISTITI MATEMATIKE I UPISATI DRUGU GODINU
- Uzivati s ljubavi mojom,koliko mi Bog to dozvoljava
- Sloziti ormare i spajz
- Potruditi se doci na status menadzera 12%
- Paliti tati svijecu sto cesce
- Biti s mamom u sto boljim odnosima
- Zdravo se hraniti
- Ici na klizanje,planinu,kino
- Potruditi se zaraditi stogod novca ako se pruzi prilika

Sjedim na balkonu, kao prije skoro tri godine.. 2011 godina, ja ostavljena Budala još uvijek patim za bivsim koji je nasao novu ljubav,moju bivsu drugaricu, cija se zgrada vidi s mog balkona. I tako sam ih, te 2011 godine gledala s tog balkona, koji je danas btw sredjen i ima se gdje sjesti i tepih sto sve, kako se ljube,grle, i svasta da ne pisem. Gledala, i budala patila,zeljela da sam ja na njenom mjestu. Al Bog ! On nas nikad ne ostavlja, i ima zapisanu nasu sudbinu. Ja, dijete, mislila svijet je srusen.. 2014 je. Njih dvoje su jos uvijek skupa. Ali nije sve isto. Sjedim danas na tom balkonu gledam u taj haustor ali ne zelim njih da vidim. Sjedim,cekam i razmisljam o mojoj novoj ljubavi, koju mi je Bog poslao. Nisam je trazila, ona je mene nasla, nisam bila za to,aa desilo se.. Sudbina,kazu.. Ja se nadam. U mom zivotu je vec godinu i devet mjeseci, godinu i devet najljepsih mjeseci mog zivota. I ako ipak je i on samo jedna stepenica,do sudbine, ja se nadam da nije ali isto ne mogu nista protiv toga, bit cu zahvalna Bogu sto je makar jedan dio mog zivota ucinio savrsenim. Pa ljudi se svadjaju, kao i parovi.. Al i u toj svadji ima ljubavi. Jaka je, prejaka je! Sve mi je Boze, cuvaj mi ga.