24040

Sjedim na balkonu, kao prije skoro tri godine.. 2011 godina, ja ostavljena Budala još uvijek patim za bivsim koji je nasao novu ljubav,moju bivsu drugaricu, cija se zgrada vidi s mog balkona. I tako sam ih, te 2011 godine gledala s tog balkona, koji je danas btw sredjen i ima se gdje sjesti i tepih sto sve, kako se ljube,grle, i svasta da ne pisem. Gledala, i budala patila,zeljela da sam ja na njenom mjestu. Al Bog ! On nas nikad ne ostavlja, i ima zapisanu nasu sudbinu. Ja, dijete, mislila svijet je srusen.. 2014 je. Njih dvoje su jos uvijek skupa. Ali nije sve isto. Sjedim danas na tom balkonu gledam u taj haustor ali ne zelim njih da vidim. Sjedim,cekam i razmisljam o mojoj novoj ljubavi, koju mi je Bog poslao. Nisam je trazila, ona je mene nasla, nisam bila za to,aa desilo se.. Sudbina,kazu.. Ja se nadam. U mom zivotu je vec godinu i devet mjeseci, godinu i devet najljepsih mjeseci mog zivota. I ako ipak je i on samo jedna stepenica,do sudbine, ja se nadam da nije ali isto ne mogu nista protiv toga, bit cu zahvalna Bogu sto je makar jedan dio mog zivota ucinio savrsenim. Pa ljudi se svadjaju, kao i parovi.. Al i u toj svadji ima ljubavi. Jaka je, prejaka je! Sve mi je Boze, cuvaj mi ga.